trodimenzionalni film (također: 3-D; stereoskopija), tehnika dobivanja dojma uvjerljive dubine, odn. trodimenzionalnosti, s pomoću dvije kamere koje simuliraju položaj očiju te, najčešće, posebnih naočala. Poznatija po senzacionalističkoj atraktivnosti nego realizmu, često neugodno gledateljsko iskustvo, ta tehnika, izumljena još 1890-ih, nakon kratka procvata 1950-ih (npr. Poljubi me, Kato, 1953; Nazovi M radi umorstva, 1954; Biće iz crne lagune, 1954) zamire i poslije se javlja tek sporadično (npr. Ralje 3-D, 1983; Spy Kids 3-D, 2003; filmovi u tehnici IMAX). Posebna, revoluc. tehnika je holografija, koja omogućuje sliku trodimenzionalno smještenu u gledateljev prostor.