William Faulkner
Faulkner, William, američki književnik (New Albany, Mississippi, 25. IX. 1897 – Byhalia, Mississippi, 6. VII. 1962). Javio se neposredno nakon I. svjetskoga rata romanima Vojnikova plaća (1926) i Komarci (1927), koja nose neka obilježja proze takozvane izgubljene generacije (E. Hemingway, S. Fitzgerald, J. Dos Passos). Nakon toga u seriji romana i novela tematizira američki Jug, njegovu specifičnost, sudbinu, povijest, društvene odnose i rasnu problematiku. U izmišljeni kraj indijanskog imena Yoknapatawpha na sjeveru države Mississippi, u grad Jefferson, smješta radnje velikog broja svojih proznih ostvarenja, pokušavajući, višestrukim pojavljivanjem likova, razvijanjem obiteljskih loza i povezivanjem događaja te stavljanjem fikcionalnih zbivanja u kontekst stvarnih događaja, svestrano prikazati život američkoga Juga. Često opisuje propadanje bogatih bjelačkih obitelji i njihova načina života, posljedice američkoga građanskog rata i prodor novih vrijednosti s američkoga Sjevera, uz nezaobilazno pitanje odnosa crnaca i bijelaca. Faulknerova djela karakterizira i sklonost proznom eksperimentu te modernističkim pripovjednim postupcima poput struje svijesti i pripovijedanoga monologa, kao i sintaktičkim te jezičnim intervencijama. Godine 1949. za svoj književni rad dobio Nobelovu, a 1955. Pulitzerovu nagradu. Jedan on najboljih američkih književnika XX. stoljeća. Važnija djela: Krik i bijes; Sartoris; Svjetlost u kolovozu; Abšalome, sine moj; Divlje palme; Uljez u prašinu.