 |
|
| Službeni naziv: | Republika Kazahstan, Kazakstan Respublikasy |
| Površina: | 2 717 300 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 14 875 000 (5,5 stanovnika/km2); 56% gradsko |
| Glavni grad | Astana, 633 700 stanovnika |
| Upravna podjela | 14 oblasti |
| Službeni jezik | kazaški |
| Valuta | tenge = 100 tiyna |
Kazahstan, država u Sr. Aziji, malen dio leži z od rijeke Urala, dogovorne granice Europe i Azije. Graniči s Rusijom na SZ i S, Kinom na I i JI, Kirgistanom, Uzbekistanom i Turkmenistanom na J; na JZ izlazi na Kaspijsko jezero.
Prirodna obilježja
Astana
jezero Almaty
K. je po površini deveta zemlja svijeta. Oko pol. površine zauzimaju blago valovite i brežuljkaste zaravni, oko trećine čine nizine, a samo je malen dio planinsko područje. Na Z je Prikaspijska nizina koja se velikim dijelom nalazi ispod razine mora. Nizina je većinom glinovita ili pješčana polupustinja i pustinja. Istočno od Kaspijskog jezera nalazi se nekoliko depresija i nižih od zavale Kaspijskog jezera, a najniža je depresija Karagiye, -132 m. Prema I teren se postupno uzdiže te preko niske reljefne prepreke (Mugodžarsko gorje, 658 m, i tektonski uzdignut plato Ustjurt) prelazi u zavalu Aralskog jezera i Turansku nizinu čiji se sjev. dio nalazi u Kazahstanu. Turanska nizina je prostrana tektonska zavala ispunjena tercijarnim plitkomorskim sedimentima i kasnijim riječnim nanosima. Prevladavaju pješčane (Kizilkum, Mujunkum) ili glinovite pustinje sa slanim udubljenjima. U ist. dijelu Kazahstana sred. područje (oko petine površine) zauzima Kazačko visočje. To je dosta zaravnjeno gorje, građeno od kristalinskih stijena paleozojske starosti (bogato rudama), koje je intenzivnim trošenjem preoblikovano u blago valovitu zaravan s niskim brežuljcima i prostranim zavalama ispunjenima slanim jezerima (Tengiz i dr.). Kao rezultat novijih tektonskih pokreta nešto se više uzdižu izdvojeni gorski masivi Ulutau (1134 m) i Karkaraly (1559 m). Prema S visočje se postupno spušta prema juž. dijelu Zapadnosibirske nizine. Na I i JI u Kazahstanu se nalaze rubni zap. dijelovi srednjoaz. visokih planinskih sustava Altaja, Tarbagataja, Alataua i Tian Shana. U potonjem se nalazi i najviši vrh Kazahstana (na tromeđi s Kirgistanom i Kinom), Khan-Tengri, 6995 m. Klima Kazahstana uvelike je određena kontinentskim položajem što se odražava u velikim godišnjim temperaturnim amplitudama i vrlo maloj količini padalina. Sr. siječanjska temp. varira od oko -5 °C na JZ i J do -19 °C na S, ali temp. znaju biti i niže od -40 °C. Ljeta su dosta topla, ponegdje i vruća sa sr. temp. srpnja ugl. između 20 i 30 °C (osim u najvišim planinama), a dnevne temp. često premaše 40 °C. Padalina ima malo, pa velika područja imaju pustinjska ili polupustinjska obilježja. U najvećem dijelu zemlje ima manje od 250 mm padalina, ponegdje i manje od 100 mm. U sjev. područjima ima 300–400 mm, a zbog utjecaja reljefa nešto više padalina ima i u nekim planinskim dolinama na I i JI. Rubna planinska područja primaju i više od 1000 mm. Dio padalina je u obliku snijega koji nije obilan, ali se zbog niskih temperatura dugo zadržava. U rubnim sjev. područjima prevladava stepska vegetacija na plodnim crnim tlima. Prema J postupno prelazi u polupustinju, a gotovo polovicu zemlje čine pustinje. Rijetke šume sačuvane su samo ponegdje u planinama na I i mjestimično uz riječne tokove, zauzimaju samo oko 3% površine zemlje. Najveći dio Kazahstana je bez vanjskog otjecanja. Samo se sjev. i krajnja ist. područja preko rijeke Irtiš (kazaški: Ertis) i njegovih pritoka Išim (Esim) i Tobol (Tobyl) odvodnjavaju prema Sjev. ledenom moru. Preostali dio zemlje pripada nekom od jezerskih drenažnih sustava, a mnogi srednji i manji tokovi presušuju i nestaju u pustinjskim područjima. Kazahstanu pripada dio Kaspijskog jezera, najvećeg jezera na Zemlji (371 000 km2, razina na -28 m). Na području Kazahstana u njega se ulijevaju Ural i Emba Aralsko jezero nalazi se dijelom u Uzbekistanu, a dijelom u Kazahstanu. Gl. pritok u Kazahstanu mu je Sir-Darja (Syrdariya). Rijeka se intenzivno koristi za natapanje pa je dotok vode bitno smanjen, a gotovo svake godine presuši i prije dotoka u jezero. Slično je i na drugom pritoku (Amu-Darji u Uzbekistanu) pa se u drugoj pol. XX. st. razina znatno spustila, površina jezera više nego prepolovila, uz brojne ekološke posljedice. Jezero je podijeljeno na dva dijela. Najveće jezero u cijelosti unutar Kazahstana je Balhaško jezero (15 500–19 000 km2, ovisno o vodnoj bilanci). Zap. dio jezera je plići i ima slatku vodu, ist. je dublji i slan. Gl. pritoci: Ili, Karatol, Aksu i Lepsy, nema otjecanja. Ostala veća jezera: Tengiz, Zaysan, Alakol i Selety.
Stanovništvo
Stanovništvo Kazahstana dosta je heterogeno, a matični narod, Kazasi, tek su potkraj 1990-ih premašili 50% udjela u ukupnom st. Kazasi pripadaju turkijskoj skupini naroda i govore kazaški jezik koji je službeni od osamostaljenja države nakon raspada SSSR-a. Od ostalih naroda najbrojniji su Rusi (30%), Ukrajinci (4%), Nijemci (2,5%), Uzbeci, Tatari, Ujguri i dr. Ruski se i dalje dosta koristi, posebice u gradovima i kao jezik međuetničkog sporazumijevanja. Gustoća naseljenosti u cijelosti je dosta niska, manja od 6 st./km2, zap. dio zemlje naseljen je i upola slabije, a velika područja praktički su nenaseljena. Najgušće je naseljen jugoist. dio zemlje, a zatim područje oko gl. grada Astane te sjeverna, klimatski povoljnija područja s više plodna tla. Na S i I zemlje i danas prevladavaju velika seoska naselja. Stari gradovi su ugl. na J, u predgorskim dolinama, a novi industrijski smješteni su uz rudarska nalazišta. U gradovima živi oko 56% st. Najveći je nekadašnji gl. grad Almaty (Alma-Ata), 1 204 800 st., aglomeracija 1,3 mil., (proc. 2005). Ostali veći gradovi: Čimkent (414 tis.), Karaganda (413 600), Taraz (358 200), gl. grad Astana (prijašnji nazivi Akmolinsk, Celinograd, Akmola) (345 600), Pavlodar (329 000) i Öskemen (319 100). Prir. promjena je pozitivna, stopa rodnosti je oko 15‰, a smrtnosti između 9 i 10‰. Ipak, u posljednjih 20-ak g. broj st. nije se bitno promijenio (povremeno se i dosta smanjivao) zbog iseljavanja Rusa nakon raspada SSSR-a. Istodobno, bilo je i useljavanja Kazaha iz drugih novonastalih država. Demografski razvoj zemlje obilježen je mnogim migracijama. Prvi veliki val useljavanja (ugl. Rusa, nešto Ukrajinaca) počeo je još potkraj XIX. st., a nastavio se u XX. kada su uz Slavene doseljavali i Nijemci, Židovi i dr., ukupno o. 1,5 mil. st. Potiskivanje domaćeg, u velikoj mjeri još (polu)nomadskog st., s povoljnijih područja uzrokovalo je etničke sukobe. Od kraja 1920-ih do nakon II. svj. rata snažno useljavanje povezano je s iskorišćivanjem rudnog bogatstva i razvojem industrije, a izgrađeni su mnogobrojni novi gradovi. Treći veliki val uslijedio je nakon II. svj. rata kad su ugl. slavenski narodi naseljavali nizinska područja na S, povezano s razvojem kolektivne poljoprivrede. Očekivano trajanje života je oko 65 g. Stanovništvo je dosta mlado, medijalna starost iznosi o. 28 g. Stanovništvo do 15 g. triput je brojnije od starijeg od 65 g. (24,5:7,5 %). U religijskoj strukturi većinu st. čine muslimani (suniti), uz pripadnike Ruske pravosl. crkve i dr. Obrazovna struktura je dobra, udio nepismenih je zanemariv. Obrazovni sustav naslijeđen je iz doba SSSR-a, a problem je nastao uvođenjem kazaškog jezika u škole jer mnogi nastavnici (Slaveni, ali i Kazasi) nisu njime vladali.
Gospodarstvo
Kazahstan raspolaže velikim prir. bogatstvima što je olakšalo gosp. teškoće koje su se pojavile u većini zemalja nastalih raspadom SSSR-a zbog urušavanja jednoga gosp. sustava i tranzicije. U gosp. smislu najteže su godine bile do sred. 1990-ih: još nisu uspostavljene nove vanjskotrgovinske veze (dotadašnji izvoz išao je gotovo isključivo preko Rusije), ind. je većinom zastarjela i nekonkurentna, a i potražnja za proizvodima tradic. industr. grana je smanjena. Od 1995. počela je intenzivna privatizacija, dijelom stranim investitorima, dijelom investicijskim fondovima. Uslijedilo je razdoblje brza rasta, pojedinih godina i dvoznamenkastoga čemu je pridonio i rast cijena nafte i derivata, gl. izvoznih proizvoda. BNP po stanovniku nešto je veći od 1500 USD i danas se većinom ostvaruje u tercijarnom sektoru. Poljoprivreda je, usprkos nedostatku obradivog zemljišta i vode, još vrlo važna, posebice jer se njome bavi velik dio st. Najvažnija poljoprivr. područja su u stepskom pojasu na S (pšenica i ječam), na natapanim površinama uz Sir-Darju (pamuk, šećerna repa, riža, duhan) te u podgorskim dolinama koje se natapaju iz planinskih rijeka (voće i povrće). U sušnijim krajevima važno je stočarstvo, najviše uzgoj ovaca, zatim goveda (na S) i konja (na I). Na Aralskom jezeru nekad je bilo značajno ribarstvo, ali je zbog isušivanja povećana slanost i ta je gosp. grana propala. Kazahstan obiluje različitim rudnim bogatstvima, a među najvažnijima su fosilna goriva, rude obojenih i drugih metala (volfram – 1. proizvođač u svijetu, krom 2., cink 6., boksit 9., bakar 10., srebro 10., zlato, željezna ruda), fosfora (2. u svijetu), urana (5. u svijetu), kalijeve soli, broma, sulfata i dr. Najveća nalazišta nafte su u regiji Kaspijskog jezera, a u istraživanjima i eksploataciji surađuje se sa stranim kompanijama (SAD, Italija, Vel. Britanija, Rusija). S obzirom na položaj, velik je problem transport na svj. tržište, a slično je i s plinom. Planiraju se i grade veliki cjevovodi. Proizvodnja ugljena rasla je do pretkraj 1980-ih, a nakon toga potražnja je pala. Najveća su nalazišta oko Karagande. Većina el. energije dobiva se u termoelektranama (ugljen, nafta, plin), a samo malen dio u HE. U industriji i dalje dominantno značenje imaju tradic. grane: prerada ruda, crna i obojena metalurgija, petrokemija i druga kem. ind., strojogradnja (poljoprivr., el. i drugi strojevi), građev. ind. Od prerađivačkih ind. najznačajnija je prehr. (mesna, mljekarska, šećerane, prerada voća i povrća, duhanska i dr.) i tekstilna. Vanjskotrgovinska bilanca je pozitivna, a izvoz je gotovo 50% veći od uvoza. Gl. izvozni proizvodi: nafta i derivati te plin (više od 60% vrijednosti), željezo i čelik, kem. proizvodi, strojevi, obojeni metali, ugljen. Oko petine izvoza ide u Bermudu, ostali gl. partneri su Rusija, Kina, Njemačka, Italija, SAD. Uvoze se različiti strojevi i oprema, vozila, elektron. i telekomunikacijska oprema, el. energija, prehr. proizvodi. Gl. partneri: Rusija, Njemačka, Kina, SAD, Vel. Britanija. U prom. sustavu gl. ulogu ima željeznica (iako u dosta lošem stanju, oko trećine pruga je elektrificirano), a posebnu važnost ima veza s Transsibirskom prugom. Cestovna mreža slabije je razvijena. Unutrašnja plovidba odvija se na Uralu i Irtišu. U unutrašnjem i međunar. povezivanju važan je zračni promet, međunar. aerodromi su Almaty, Astana, Aqtau i Atyrau. U Bajkonuru se nalazi bivši sovjetski, a danas ruski svemirski centar.
BNP (2002): 22,61 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 9%, industrija 39%, usluge 52%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 22%, industrija 18%, usluge 60%
Nezaposlenih (2003): 9%
Inflacija (1990–2001): 168,5 %/god. (2003: 6,4%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): -1,6 %/god.
Uvoz (2003): 8,33 mlrd. USD
Izvoz (2003): 12,90 mlrd. USD
BNP (2002): 22,61 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 9%, industrija 39%, usluge 52%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 22%, industrija 18%, usluge 60%
Nezaposlenih (2003): 9%
Inflacija (1990–2001): 168,5 %/god. (2003: 6,4%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): -1,6 %/god.
Uvoz (2003): 8,33 mlrd. USD
Izvoz (2003): 12,90 mlrd. USD
Povijest
Almaty, tradicionalni glazbeni festival
tradicionalno odjeveni konjanici
Tragovi naselja iz paleolitika. Od kraja ←VII. do ←IV. st. ustrojavaju se plemenski savezi Saka, a od ←III. do I. st. savezi plemena Usuna, Kangjua i dr. U VI. st. na J K. izrasta država Zapadnotur. kanat. Od VIII–XI. st. sjev., ist. i sred. K. naseljen je turkijskim nomadskim plemenima Kipčaka i Kimaka, dočim je zap. i dio juž. K. u sastavu države Oguza. Od konca X. do XII. st. veći dio K. sjedinjen je u državi Karahanida. Nakon mong. osvajanja (1219– 21) K. je pripao kanatu Džingis-kanova sina Čagataja. Nakon raspada mong. države, na području K. u drugoj pol. XV. st. javlja se nekoliko kazaških kanata koji potpadaju pod Nogajsku Hordu ili Uzbečku državu. Od XV. do XVIII. st. državice na području K. sjedinjene su u Kazašku državu, podijeljenu na tri horde (Velika, Srednja i Mala); u XVI. st. dovršen je proces oblikovanja kazaške narodnosti. Poč. XVIII. K. je izložen napadima Džungarije; kazaške države obraćaju se za pomoć Rusiji te postupno (1716–42) sve tri horde potpadaju pod rus. vlast; ostaci autonomije uništeni su konačnim ukidanjem triju horda (1822, 1824, 1848). Protiv represivnoga carskog režima izbijaju ustanci Kazaha (najveći 1792–97). Nakon pobjede Oktobarske revolucije u K. je uspostavljena vlast Sovjeta; bjelogardijci drže dio K. do 1920. Iste god. na području K. ustrojena je Kirgiska ASSR u okviru Ruske SFSR; 1924–25. pripojena su joj područja pod Turkestanskom ASSR, čime su Kazasi sjedinjeni, a naziv republike promijenjen u Kazaška ASSR (od 1936. Kazaška SSR). Od 1991. nezavisna država; prvi predsjednik → Nursultan Nazarbajev (pobijedio i na predsjedničkim izborima 2005, 2011. i 2015). Godine 1994. Kazahstan pristupa programu NATO-a Partnerstvo za mir. Član Zajednice Neovisnih Država. Sporazumima s Rusijom 1994–95. regulirana je vojna i sigurnosna suradnja između dviju država.