Klementina, češka nacionalna knjižnica. Povijest knjižnice vezana je uz razvoj Karlova sveučilišta (1348); prve rukopise 1366. poklonio je Karlo IV.; isusovački red 1566. osnovao je kolegij na ruševinama dominikanskoga samostana sv. Klimenta; 1622. knjižnica Karlova sveučilišta preseljena je u kolegij; dekretom Marije Terezije 6. II. 1777. spajanjem četiriju knjižnica – Nove Karolinske knjižnice, Klementine, Stare Karolinske knjižnice i obiteljske knjižnice grofova Kinský – osnovana je Carska i kraljevska sveučilišna knjižnica. Jezgru je činila Klementina s 15 000 svezaka, u koju su 1773, nakon ukidanja isusovačkoga reda, dospjeli fondovi dvanaest isusovačkih knjižnica. Od 1782. dobiva obvezni primjerak praških, od 1807. čeških tiskara. U njoj je od 1848. do 1860. kao knjižničar radio Pavel Josef Šafařík. Potkraj XIX. stoljeća jedna od najvećih europskih knjižnica. Od 1919. u knjižnicu je uključen i Čehoslovački bibliografski institut. Ime prema arhitektonskom kompleksu Klementinum u kojem je smještena.