Pilar, Ivo, hrvatski političar i publicist (Zagreb, 19. VI. 1874 – Zagreb, 3. IX. 1933). Doktorirao pravo u Beču, djelovao u BiH; vodio odvjetnički ured u Tuzli (1905–20) i u Zagrebu. Izradio prilagodbu austrijskoga Općeg građanskog zakonika bosanskim prilikama, jedan od osnivača Hrvatske narodne zajednice u BiH (1907), blizak suradnik nadbiskupa J. Stadlera, o čijem je djelovanju i pisao (1910). Zalagao se za federalističko uređenje Monarhije uz okupljanje svih hrvatskih zemalja, a protiv ujedinjenja unutar Jugoslavije. Veoma svestran, pisao i utjecao na razvitak hrvatske moderne (Secesija, 1898), dao niz radova o gospodarstvu i bankarstvu, među prvima se bavio geopolitikom i izradio politički zemljopis hrvatskih zemalja (1918), bavio se i filozofijom i poviješću religije (bogumilstvo), osnivač je prvoga Sociološkog društva u Zagrebu i dr. Javljao se i pod pseudonimima (L. von Südland i dr.). U političkim radovima najviše se bavio hrvatskim državnim i nacionalnim pitanjem: Svjetski rat i Hrvati (1915); Južnoslavenski problem u Habsburškom Carstvu (1918); Uvijek iznova Srbija (1933). Institut društvenih znanosti u Zagrebu nosi njegovo ime.