pneumatika (grč.), tehnika stlačivanja zraka uz pomoć mehan. uređaja. Osnovni uređaj (kompresor) djeluje na principu mehan. stlačivanja zraka klipom u cijevi te oslobađanja energije stlačenog zraka otvaranjem ventila cijevi. Prvi uređaji koristili su se još u antici (katapult), ali do široke primjene dolazi potkraj XIX. st. kada se p. počinje upotrebljavati za pogon alata u industriji, pneumatskih čekića, bušilica i dr. U suvr. automatizaciji pneumatski elementi čine o. dvije trećine svih elemenata sustava te se koriste u svim industr. granama, od proizvodnje strojeva i alata, do kućanskih proizvoda i igračaka. U najnovije vrijeme konstruiraju se i pneumatski minielementi i mikroelementi s izglednom primjenom i u medicini (npr. umjetni mišići) i dr.