španjolski jezik (lengua española, castellano), jezik iz iberoromanske skupine romanskih jezika (u kojoj su još portugalski, galicijski ili galješki i katalonski). Ima više od 400 milijuna govornika. Najstariji zapisi potječu iz vremena oko 950. godine. U XII. stoljeću pojavljuju se veći tekstovi, 1140. godine Pjesma o Sidu koja je sačuvana u rukopisu iz 1307. U XIII. stoljeću kastiljsko narječje postaje službeno za Kastilju, i ono je u osnovi književnoga jezika, šireći se tako s rekonkistom na jug, potiskujući aragonski i leonski. Književnost cvjeta od XIV. stoljeća, i veoma je jaka u XV–XVII. stoljeću. U Španjolskoj su dijalekti kastiljski (sjeverni: burgoski, sorijanski; južni: kastiljski u užem smislu, mursijski, estremadurski, andaluski, kanarski), leonski, asturski, navarsko-aragonski. Španjolskim se jezikom govori i u većini zemalja Latinske i Srednje Amerike i drugdje (Portoriko, južne države SAD-a itd.). Poseban je oblik španjolskoga jezika sefardski ili židovskošpanjolski (judeoespañol), kojim su govorili Sefardi, Židovi prognani 1492. iz katoličke Španjolske. Od španjolskoga je nastalo nekoliko kreolskih jezika (na Filipinima, u Antilima; na nekima od otoka u Antilima kojima je vladala Nizozemska takav je papiamento). Španjolski jezik bio je posrednikom prema europskim jezicima za riječi arapskoga podrijetla kao što su u nas alkohol, alkemija, admiral, cifra, šifra, ili za riječi iz amerindijanskih jezika kao što su čokolada, kakao, jaguar.