gelski jezik, jedan od keltskih jezika, govori se u sjeverozap. Škotskoj i na Hebridskih otocima, također u iseljeništvu u Kanadi u Novoj Skotiji. Po procjeni za 1981. ima o. 80 000 govornika, od toga o. 23 500 na zap. otocima, o. 16 500 u visočju itd. Ukupno u području koje se naziva Gŕidhealtachd (gelstvo, gelština) o. 46 500, ili o. 58% svih gelojezičnih Škota. Potječe od jezika doseljenika iz Irske, koji su došli u V–VI. st. i potisnuli Pikte, no razlike između irskoga i gelskoga uočljive su tek u X–XIII. st. Sačuvani su tekstovi iz XVI. st., no do sred. XVIII. st. za književnost i druge potrebe piše se irskim jezikom, i u tim se tekstovima rijetko nailazi na gelske riječi i izraze. Važnu je ulogu imao gelski prijevod Biblije, objavljen 1801. Jezik je u razmjerno širokoj upotrebi u nekim dijelovima zemlje, iako njegovi govornici čine malen postotak stanovništva Škotske (1981. ukupno 5 mil.; gelski upotrebljava oko 1,64% Škota starijih od 3 god.).