lucidari (lat.), naziv za srednjovj. didaktičke knjige koje “rasvjetljuju” pojedina znanja. Takve knjige, namijenjene općem obrazovanju, najčešće su bile pisane po poglavljima za pojedina područja znanja, u formi dijaloga između učitelja i učenika. U naslovima se katkad rabe i pojmovi kao što su zrcalo (svijeta), vrt (užitaka, tj. spoznaja) i sl. Drže se pretečama enciklopedija. Javljaju se od XII. st., isprva pretežno teol. tematike (Honorije Augustodunski), poslije uključuju svjetovna znanja. U Hrvatskoj se najstariji prijepisi i prijevodi l. javljaju poč. XV. st., pisani glagoljicom.