rumunjski jezik, jedan od romanskih jezika, iz balkanskoromanske skupine, u kojoj su rumunjski = dačkorumunjski, arumunjski (procjene 100–300 tisuća govornika u Grčkoj, Albaniji, Makedoniji i dr.), meglenorumunjski (o. 20 000 govornika, ugl. u Grčkoj) i istrorumunjski (nekoliko stotina, možda do 1000, ugl. starijih govornika, u Hrvatskoj: u sjeverozap. Istri i Ćićariji, i drugdje, također u iseljeništvu). Jezik više od 20 mil. Rumunja (90% st. Rumunjske) i 3 mil. Moldavaca. Osim u Rumunjskoj i Moldaviji, govore ga rum. manjine u Srbiji (također i oni koji se tamo narodnosno deklariraju kao Vlasi), u Bugarskoj i drugdje. U Hrvatskoj, osim maloga broja Rumunja, jednim rum. dijalektom govore Romi Bajaši. Prvi tekstovi pišu se od XVI. st., knjiž. se jezik znatnije razvija u XVII. st., lijepa književnost u XVIII. st. Jezik se pisao ćirilicom do 1860. (u crkv. uporabi i nešto dulje), kada se prešlo na latinicu (moldavski se u sovj. vrijeme također pisao ćirilicom).