popijevka ili solo pjesma, kratka vokalna skladba namijenjena solističkom pjevanju uz pratnju klavira, manjeg instrum. sastava i orkestra. S oblikovnog gledišta i odnosa teksta i glazbe, najjednostavnija je strofna p. u kojoj se sve kitice/strofe pjesme pjevaju doslovno na isti napjev. Drugi je tzv. prokomponirani tip, u kojem glazba (napjev) slijedi misao teksta prilagođivajući mu od početka do kraja svoj zvukovni izraz. Povijest popijevke duga je tisućljećima, poznavale su je ant. kulture, intenzivno su je njegovali u sr. vijeku (stvarali su je i izvodili trubaduri i Minnesängeri), u razdoblju baroka ponešto je zanemarivana, a u drugoj pol. XVIII. st. počeo je njezin razvojni uspon i trajno stvaralačko zanimanje za nju (Mozart, Beethoven), dosegnuvši vrhunac u glazb. romantizmu (njem. Lied, autori Schumann, Schubert), kada su stvarane na stihove ponajboljih pjesnika onoga vremena (Goethe, Heine). Popijevke su postale popularne i među skladateljima izvan Njemačke i Austrije. U Rusiji ih pišu Čajkovski, Musorgski, Rahmanjinov, poslije i Stravinski, u Francuskoj Massenet, Fauré, Debussy, Ravel, u Norveškoj Grieg, u Španjolskoj de Falla, u Mađarskoj Bartók, u Češkoj Janáček, u Vel. Britaniji Britten, a u nas Lisinski, Zajc, Dora Pejačević, Bersa, Hatze, Gotovac, Bjelinski, Lhotka-Kalinski, Malec, Šulek i dr.