elementarne čestice, subatomske čestice, osnovni sastojci sviju tvari. Atom se smatrao osnovnim sastojkom sviju tvari dok nisu otkriveni elektron (J. J. Thomson, 1898), proton (Rutherford, 1914) i neutron (Chadwick, 1932). Otkriće mezona (Yukava, 1935) vodilo je na koncept jakih i slabih međudjelovanja. Poslije je otkriveno nekoliko stotina kratkoživućih elementarnih čestica. Elementarne čestice mogu se klasificirati prema masi, skupu kvantnih brojeva (na primjer električni naboj, spin). Prema međudjelovanjima čestica postoje dva osnovna tipa: leptoni (elektron, mion, neutrino, tau čestice), koji su podložni elektromagnetskim i slabim međudjelovanjima i nemaju unutarnje strukture, i hadroni (nukleoni, pioni i dr.), koji međudjeluju u jakim interakcijama i imaju unutarnju strukturu. Hadroni se dijele na barione i mezone i sastoje se od kvarkova (M. Gell-Mann, 1964). Postoji još jedna klasifikacija elementarnih čestica s obzirom na spin. Bozoni su čestice s cjelobrojnim, a fermioni s polovičnim spinom. Svaka elementarna čestica ima svoju antičesticu iste mase ali suprotnih naboja (i ostalih kvantnih brojeva). U sudaru čestice i antičestice dolazi do takozvane anihilacije i oslobađanja energije zračenja.