studium generale (lat. opći studij, glavni studij), u sr. vijeku, najviši stupanj visokog studija jednog sveučilišta ili redovničke zajednice, samostana (dominikanci, franjevci), koji je poprimao nac. karakter, za čitav narod, ili je u samostanima imao privilegije i prava sveučilišta, koja je obično podjeljivao papa. Razlikovao se od studium particolare, koji je imao pokrajinski značaj, ili u samostanima nije bilo potpuno sveučilište s povlasticom podjeljivanja akademskih stupnjeva. Obuhvaćao je artes semptem liberales i bar jedan od gl. studija (teologiju u samostanima, pravo ili medicinu). Prvi s. g. u hrv. krajevima osnovali su dominikanci 1496. u svojem samostanu u Zadru.