Lukas, Filip, hrvatski geograf, povjesničar i teolog (Kaštel Stari, 29. IV. 1871 – Rim, 26. II. 1958). Geografiju i povijest studirao u Grazu i Beču, a teologiju u Zadru. Bio župnik u Muću, od 1904. profesor u Dubrovniku, Sušaku (od 1907) te najdulje (1919–45) profesor Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Zagrebu. Istaknuti katolički intelektualac i javni djelatnik blizak frankovačkim krugovima. Predsjednik Matice hrvatske 1928–45. U svibnju 1945. otišao u emigraciju. Napisao više od 170 geografskih i povijesnih radova te 12 knjiga. Bio je glavni urednik enciklopedijskoga priručnika Naša domovina (I–II, 1943), u emigraciji surađivao u časopisu Hrvatska revija (1951–58). Glavna djela: Utjecaj prirodne okoline na stanovništvo Dalmacije (1906), Geografija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1922), Geografijska osnovica hrvatskog naroda (1925), Zemljopis Nezavisne Države Hrvatske (1942) i dr.