hetitski jezik, jezik hetoluvijske skupine indoeur. jezika, govorio se u Maloj Aziji u ←II. tisućljeću Pisao se sumersko-babilonskim klinastim pismom, pronađeno je mnogo glinenih pločica u Turskoj (većinom u ostacima grada Hatušaša) te u Siriji i Egiptu. Sačuvani su zakoni, ugovori, ljetopisi, epovi, ritualni tekstovi, molitve, mitovi i dr. Većina tekstova potječe iz ←XIV–←XIII. st., a ima ih i iz ←XVII–←XVI. Iz mlađih vremena su i prijepisi starijih tekstova (iz ←XIX–←XVIII. st.). Kao služb. jezik h. je bio proširen u središnjem dijelu današnje Turske i na S Sirije.