spomenik

spomenik 1. Naziv za materijalnu baštinu iz prošlih vremena (značajna umj., kult., pov. dobra, živa i neživa priroda). 2. Javno arhit. zdanje ili kiparsko ostvarenje (kip, poprsje, glava, grupa figura) posvećeno uspomeni na zaslužne ljude ili pov. događaje. Kad je smješteno pokraj groba, tada je to nadgrobni s. Spomenici su podizani u starom vijeku (piramide, obelisci, slavoluci, stupovi, konjanički kipovi i sl.). U sr. vijeku ugl. prevladavaju nadgrobni spomenici, stupovi, križevi i kipovi svetaca, renesansa oživljava duh antike, u baroku i klasicizmu podižu se slavoluci, konjanički kipovi, a u XIX. st. javljaju se, uz tradic., i novi tipovi spomenika (tzv. nac. spomenici u čast heroja nacije i spomenici poginulim vojnicima). U XX. st. javljaju se i s. apstraktnih oblika.