quodlibet (lat.), skladba stvorena povezivanjem dviju ili više napjeva ili odlomaka obično poznatih skladbi, često usmjerena postizanju šaljivih učinaka. Sa strukturnog gledišta postoje tri tipa q. Prvi je polifoni, nastao u XIII. st., oblikovan od različitih napjeva s različitim tekstovima povezanih u cjelinu tehnikom kontrapunkta. U njemu je dionici tenora povjeren neki napjev iz gregorijanskoga korala s lat. riječima, a dionici iznad njega pripjev neke poznate trubadurske popijevke na franc. jeziku. U XV. i XVI. st. u nekim su zemljama imali posebne nazive (franc. fricassée, španj. ensalada, tal. cento, centone). Drugi je tip oblikom potpuri, sastavljen od različitih napjeva koji se ne pojavljuju istodobno, već jedan za drugim. Treći je tip tekstovni, u njemu je tehnika q. primijenjena samo na tekstove najčešće humorističnog sadržaja, izvođene istodobno ili slijedom jedan za drugim. Q. su se znatno njegovali u XVIII. st. Izvedbama orkestralnih quodlibeta Ivan pl. Zajc je sred. druge pol. XIX. st. u Zagrebu postavio temelje orkestralnog koncertiranja.