penati (lat. Penates), starorim. kućni bogovi, zaštitnici ognjišta, obitelji i države. Isprva zaštitnici zaliha živežnih namirnica, smočnica, potom domova i njihovih stanovnika. U starini je rim. obitelj prije objeda stavljala zdjelu punu hrane pokraj ognjišta, ili dio hrane bacala u vatru. Tek kada je rob rekao da su se p. najeli, mogao je početi ručak. Poslije se u atriju kuće u čast penata nalazio žrtvenik i dva njihova kipa. P. su u rim. vjerovanju bili dokaz o njihovu trojanskom podrijetlu: prema Vergiliju, Eneja ih je donio iz Troje u Italiju. U rim. književnosti p. se često koriste kao ime za kuću (Ciceron, Tacit, Vergilije, Ovidije). Poslije se izjednačuju s larima, pa i dioskurima.