sv. Petar
Petar, sv. (aramejski Kefa, grč. Pétros; lat Petrus stijena), apostol (Betsaida u Galileji, ? – Rim, između 64. i 67). Prema Bibliji, Simon (Šimun) sin Jonin, ribar s Genezaretskog jezera, s bratom Andrijom isprva je bio učenik Ivana Krstitelja, a nakon Isusova krštenja na Jordanu pridružio se Isusovim učenicima. Prvi od 12 apostola kojega Isus naziva Kefa (stijena) zbog njegove vjere; poslije propovijeda u Judeji i Samariji i osniva kršć. zajednice. Prema tradiciji biskup u Judeji. Odlazi u Rim i za Neronova progona raspet je strmoglavice na križ. U najnovijim arheol. istraživanjima potvrđeni su tragovi njegova groba u kripti bazilike sv. Petra. Autor dviju novozavjetnih poslanica (Petrove poslanice), a pripisivali su mu se mnogi apokrifni spisi. Kat. nauk o papinu primatu poziva se na primat P. kao prvaka apostola. U pravoslavlju i protestantizmu P. je prvi među jednakima. Njegovo se ime pojavljuje u izrazima vezanim s Crkvom i papinstvom: Petrova stolica (katedra), Petrova lađa (Kat. crkva), Patrimonij (baština) sv. Petra (papinski posjed ili država), Petrov novčić ili Petrov obol ili Petrov dinar (doprinos Crkvi).