flamanska književnost. Do kraja XVI. stoljeća flamanska i nizozemska književnost zajednički se razvijaju unutar jedne političke i jezične cjeline. U XIII. stoljeću stvara se književni jezik na kojem nastaju djela pod utjecajem francuske “poésie chevaleresque” i narodnoga pjesništva, a piše se i religiozno-mistička i didaktička poezija. Tada nastaje flamanski roman o liscu Renartu (“Van den vos Reynaerde”, koji se smatra najboljom europskom inačicom toga životinjskog epa. U XIII. i XIV. stoljeću izdvajaju se pjesnikinja Hadewijch, didaktičari Jacob van Maerlant i Jan van Boendale te pisac mističkih traktata Jan van Ruusbroec. Potkraj XIV. stoljeća javlja se i svjetovni teatar. U XV. stoljeću nastaju takozvane retoričke škole koje predstavljaju prave humanističke centre. Tijekom XVI. stoljeća prevladavaju polemički književni oblici vezani uz sukobe protestanata i katolika. Nakon odvajanja Flandrije i Holandije zbog ratova i ekonomskih nedaća, flamanska književnost stagnira i to će potrajati sve do prvih desetljeća XIX. stoljeća. Nakon pokušaja belgijskih vlasti da nametnu francuski kao službeni jezik, dolazi unutar nacionalnoga flamanskog pokreta do jačeg zanimanja za flamanski jezik u književnosti. Jan Frans Willems zaslužan je kao izdavač časopisa “De Middalaer” i flamanske srednjovjekovne poezije. Začetnik flamanskoga romana Hendrik Conscience 1838. objavljuje povijesni roman “Flandrijski lav”. U to vrijeme djeluju pjesnici Karel Lodewijk Ledeganck, Prudens Van Duyse i Johan Michiel Dautzenberg. Njih će naslijediti pjesnici okupljeni oko časopisa “Van Nu en Straks” (1893–1901) te Guido Gezelle i Pol de Mont, koji potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća flamansku poeziju povezuju s europskim gibanjima. Početkom XX. stoljeća u prozi dominira realizam, a među najbolje pripovjedače ubrajaju se Herman Teirlinck, Stijn Streuvels, Cyriel Buysse i Felix Timmermans. Između dvaju ratova snažno je prisutan ekspresionizam, posebno u pisaca oko časopisa “Vormen” te dramatičara (Herman Teirlinck i Anton van de Velde) okupljenih oko kazališne družine “Vlaamse Volkstoneel”. Pred II. svjetski rat važnija pjesnička ostvarenja pišu Maurice Roelants i pjesnici grupe Vormen. U novijoj flamanskoj književnosti među dramskim piscima izdvajaju se Johan Daisne i Herwig Hensen, među pjesnicima Anton van Wilderode, Christine D’haen i Roland Jooris, a među prozaicima Hubert Lampo, Paul de Wispelaere i Hugo Claus.