mikroelektronika, dio elektronike koji se bavi proučavanjem i izradom vrlo sitnih elektronskih komponenata u poluvodičkoj tehnologiji korištenjem fotolitografije. Izvorno se razvila zbog potreba svemirskih letova za manjim i lakšim elektronskim komponentama, a danas se može naći u vrlo velikom broju tehn. uređaja i postrojenja. Dva glavna obilježja m.: integracija svih elemenata na zajednički supstrat (jedinstveni monokristal silicija), kao i minijaturizacija (veličina tranzistora danas je u integriranoj tehnici osjetno manja od 1 µm).