sociologija religije, grana religiologije koja istražuje odnos religije i društva. Proučava društvene izvore religije, njezinu ulogu u društvu te utjecaj na društvene skupine i njihovo shvaćanje svijeta. Razlikuju se različite metode i pristupi, kao morfološko-tipološka metoda koja opisuje oblike svetoga i klasificira u tipove, funkcionalistička koja proučava funkciju religije u društvu (Durkheim, Malinowski, M. Mauss) i genetska metoda koja istražuje društvene korijene religije (K. Marx, F. Engels, M. Weber). Začeci joj sežu u prosvjetiteljstvo i prve pokušaje tumačenja religijskog, zatim u XIX. stoljeću nastupa kritika religije (A. Comte, Saint-Simon, Ch. Fourier, L. Feuerbach, K. Marx, F. Engels) koja joj niječe pravo opstanka. Na prijelazu XIX. u XX. stoljeće nastaje sustavno istraživanje religije (Durkheim, Weber, Mauss i dr.) u kojem je prihvaćena kao društvena i povijesna stvarnost i pokušava se istražiti njezino mjesto i ulogu u društvu. Najvažniji predstavnici moderne sociologije religije jesu G. Le Bras, T. Parsons, N. Luhmann.