sveučilište, znak
sveučilište, zgrada Sveučilišta i Pravnog fakulteta u Zagrebu
sveučilište (univerzitet), visokoškolska i znanstvena ustanova koja obuhvaća više fakulteta i studija te dodjeljuje diplome, najviše stupnjeve i znanstvena zvanja za obavljanje najkvalificiranijih stručnih i znanstvenih poslova. U pojedinim zemljama razlikuje se obuhvatnost pojedinih sveučilišta. Neka velika sveučilišta obuhvaćaju fakultete i studij svih struka, od prirodoznanstvenih i tehničkih do humanističkih i umjetničkih, ali se danas sve više specijaliziraju prema određenim tipovima znanosti (prirodne, društvene, pravne i dr.). U nekim zemljama pojmovi fakulteta i sveučilišta (univerziteta) katkad se i zamjenjuju; u hrvatskoj i europskoj tradiciji sveučilište se drži širim pojmom od fakulteta, kao njihova zajednica (lat. universitas).
Organizacija sustavnog podučavanja studenata u znanostima na najvišoj razini javlja se od antičkog doba te se prvim univerzitetima donekle mogu smatrati i učeničke zajednice okupljene oko velikih filozofa (Platonova akademija; Aristotelova peripatetička škola i dr.). Međutim, moderniji oblik takva podučavanja javlja se od srednjega vijeka kada se u pojedinim gradovima, na poticaje Crkve, vladara ili magistrata, uz razvitak ne samo teologije nego i posebnih znanosti (filozofija, medicina, pravo i dr.), od IX. st. javljaju prva glasovita sveučilišta (Salerno i Bologna u Italiji; Montpellier i Pariz u Francuskoj; Salamanca u Španjolskoj i dr.). Karakteristika je tih zajednica (universitas scholarium, doctorum, magistrorum) znatna autonomija u odnosu na vjerske i svjetovne vlasti koju podjeljuju pape ili kraljevi, te zajednički osjećaj o autonomiji same znanosti. Zbog toga ipak dolazi i do sukoba između sveučilišta i vlasti, te se studenti često sele od jednoga do drugoga sveučilišta, slijedeći i znamenite profesore. Tako se sredinom XII. st. iz Pariškoga sveučilišta razvijaju Oxford, poslije i Cambridge. U XIV. st. razvijaju se i druga znamenita europska sveučilišna središta kao što su Prag (1348), Krakov (1364), Beč (1365), Heidelberg (1385) i dr.
Danas su sveučilišta razvijena u svim zemljama svijeta, djeluju u većini većih gradova, te svugdje imaju poseban status i ugled; sveučilišta su izvor ljudskih potencijala za formiranje pojedinih instituta, fundamentalnih ili primijenjenih znanstvenih istraživanja, uključujući i osobitu ulogu u razvitku novih tehnologija, gospodarstva, te općega društvenog razvitka.
U Hrvatskoj su prvo sveučilište osnovali dominikanci u Zadru kao studia generalia koje pohađaju i laici; od 1495. priznaju mu se uobičajena europska prava i povlastice. God. 1671 pavlini za potrebe svojega reda osnivaju sveučilište u Lepoglavi. Diplomom iz 1669. kralj Leopold daje Isusovačkoj akademiji u Zagrebu prava i povlastice sveučilišta. Osnutkom Škole za kameralne (financijske) znanosti u Varaždinu te njezinim prenošenjem u Zagreb (1772) sveučilišna nastava obuhvaća teološke, filozofske, pravne i financijske znanosti. Političke inicijative Sabora oko osnutka jedinstvenog i punog sveučilišta, budući da se smatraju državno-pravnim pitanjem, sukobljavaju se s opstrukcijom Pešte sve do Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868), pa se nakon kraljeva odobrenja napokon 5. I. 1874. svečano otvara Zagrebačko sveučilište. Ono isprva ima 3 fakulteta (pravoslovni /pravni/, mudroslovni /filozofski/ i bogoslovni), a postupno se iz visokih škola i akademija razvijaju i Medicinski (1917) i Gospodarsko-šumarski fakultet (1919). Između dvaju svjetskih ratova, također iz akademija i visokih škola, razvijaju se Tehnički (1926) i Veterinarski fakultet (1924). Odmah poslije II. svjetskoga rata osniva se Ekonomski fakultet (1947), a zatim i niz drugih fakulteta u Zagrebu i u drugim gradovima. Širenjem mreže fakulteta (oko 50 fakulteta do 1980) formiraju se i posebna sveučilišta u Rijeci (1973), Splitu (1974) i Osijeku (1975) s mnogobrojnim fakultetima u tim i drugim gradovima (Zadar, Varaždin, Sisak, Slavonski Brod, Dubrovnik i dr.). Sva su ta sveučilišta od 1982. udružena u Zajednicu sveučilišta Hrvatske.