japansko pismo, mješovito ideografsko-slogovno pismo, s hijeroglifima i slogovnim znakovima (kana). U Japanu se kin. pismo upotrebljavalo od IV. ili V. st., a najstariji sačuvani takvi tekstovi jesu s poč. VIII. st. Hijeroglifi su se koristili za zapis i onakva oblika riječi kakav je preuzet iz kineskoga (i s vremenom mijenjan), i za zapis jap. riječi takva značenja. Neki su se hijeroglifi u VIII. st. počeli upotrebljavati za slogovne znakove, i takvi pojednostavnjeni znakovi od IX. st. služe upravo za zapis slogova. Od više sustava razvila su se dva, poznata od X. st.: katakana (s pojedostavnjenim hijeroglifima za ustavno, uncijalno pisanje) i hiragana (od brzopisnih hijeroglifa). Postojala su dva sustava pisanja: samo hijeroglifima (kambun; tim se sustavom pisalo do XIX. st., npr. znanstv. radovi i sl.) i sama kana (bez hijeroglifa) – te međusustavi. Od XIX. st. piše se mješovito: hijeroglifima se pišu osnove nekih riječi (danas takvih ima o. 2000), a afiksi i gramatičke riječi hiraganom.