Kertész, Imre, mađarski pisac (Budimpešta, 9. XI. 1929 – Budimpešta, 31. III. 2016). Kao dječak preživio logore Auschwitz i Buchenwald. Nakon rata novinar, od 1951. disident, uzdržava se prevođenjem (Nietzsche, Freud, Wittgenstein i dr.); prva književna djela objavljuje kasno, isprva su i prešućivana. Iskustvo logora smrti određuje njegove prve, trilogijski izvedene romane (Bez sudbine, 1975; Propast, 1988; Molitva za nerođeno dijete, 1990). Od demokratskih promjena 1990-ih javno djeluje kao intelektualac, objavljuje i eseje (Holokaust i kultura, 1993). Prepoznat i nagrađivan u Europi, osobito Njemačkoj, 2002. dobiva i Nobelovu nagradu za književnost. Ostala važnija djela: Tragač (1977), Engleska zastava (1991), Dnevnik s galije (1992), Ja-drugi: kronika jedne preobrazbe (1997), Istjerani jezik (2001).