glazbena društva, privatne udruge osnivane radi promicanja glazb. umjetnosti, praktičnog njegovanja glazbe i doprinosa njezinu znanstv. istraživanju i proučavanju. Korijen im je u srednjovj. cehovskim bratovštinama glazbenika, obrtnika koji su upriličavali pjevačka natjecanja (majstori pjevači), u građ. bratovštinama osnivanima radi izvođenja pasija i crkv. pjevanja. Od XVI. st. to su građ. pjevački i glazbenički kružoci (Wormser Musikkränzlein iz 1561) i aristokratska “pajdaštva” (Camerata fiorentina grofova Bardi i Corsi iz sred. druge pol. XVI. st.), zatim akademije (u Bologni Accademia dei Filomusi iz 1615. i Accademia dei Filarmonici iz 1666), pa studentska Collegia musica, kantoraji i druge udruge sastavljene od amatera, osnivana pod raznim nazivima (academia u Italiji, académie de musique u Francuskoj, Musical Clubs u Engleskoj, Filharmonisches Gesellschaft, Gesellschaft der Musikfreunde, Liedertafel u Njemačkoj), koja su od XVIII. st. uz zajedničko muziciranje svojih članova priređivala i javne glazbene priredbe. U XIX. st. broj društava i njihovih članova znatno se povećao, među njima je došlo do određene podjele moći i stroga usmjerenja (jedan skladatelj – Bach Gesellschaft, jedno razdoblje, jedna vrsta glazbe).