spahije (tur. iz perz.), pripadnici lenskoga konjaništva u Osman. Carstvu. Od države su dobivali na uživanje voj. lena, timare, spahiluke ili zeamete i bili su obvezni polaziti u voj. pohode na konju s opremom (sami ili poslati zamjenu). Neodazivanjem pozivu gubili su posjed. Spahije iz jednog ejaleta činili su alaj, kojemu je zapovijedao alaj-beg. Ukinuti su tijekom voj. reformi 1848. U Bosni spahijom se nazivao bolje stojeći domaćin islam. vjere.