Falklandski otoci (engleski: Falkland Islands; španjolski: Islas Malvinas), otočna skupina i britanska krunska kolonija (od 1833) u jugozapadnom dijelu Atlantskog oceana, 480 km istočno od Magellanova prolaza; 12 200 km2, 2841 stanovnik. Sastoji se od dvaju glavnih otoka (East Falkland, 6600 km2 i West Falkland, 4530 km2), međusobno odvojena Falklandskim prolazom, i od oko 200 otočića. Glavni grad i luka → Stanley, na East Falklandu. Građeni su od paleozojskih (pretežno devonskih) stijena. Obala je vrlo razvedena, unutrašnjost brdovita (Mt. Usborne na East Falklandu 705 m, Mt. Adam na West Falklandu 700 m). Hladna oceanska klima pod utjecajem hladne Falklandske struje; godišnje oko 650 mm padalina. Otoci nemaju šumskog pokrova; prekriveni su travnjacima, vrištinama i tresetištima (ležišta nafte). Glavna gospodarska grana i izvor prihoda jest ovčarstvo; izvoz vune u Veliku Britaniju. Ribarstvo, kitolov. Godine 1992. u podmorju oko otoka otkrivena su ležišta nafte i prirodnoga plina koje sporazumno iskorištavaju Velika Britanija i Argentina.