hebrejsko pismo, isprva naziv za pismo koje je na prijelazu ←II/I. tisućljeća ili čak i prije poteklo od feničkoga i koje se upotrebljavalo do ←II. st.; zatim naziv za kvadratno pismo, kojim su se Židovi služili od ←VI/V. st. nadalje, poteklo od aramejskoga (a to je nastalo također od zapadnosemitskoga kakvo je i feničko). Razvili su se okrugliji, sefardski oblik (s kojim je povezan kurzivni oblik raši, u Italiji) i kvadratniji, aškenaški. Kvadratno hebrejsko pismo upotrebljava se i za jidiš.
Isprva se u hebrejskom pismu nisu označavali samoglasnici, no razvijeni su neki sustavi za to, tako i današnji, s podslovnim i nadslovnim oznakama za samoglasnike.