posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), naziv uveden 1980. najprije u amer. psihijatriji za poremećaj koji može nastati nakon izlaganja jakoj psih. ili fiz. traumi, obično vezano uz životnu ugroženost, os. u ratnim uvjetima. Obuhvatio je sve one, već otprije uočene, pojave u ratnika i vojnika u dugoj povijesti ratovanja (histerija, psih. iscrpljenost, ratna neuroza, traumatske neuroze, šok od granata /engl. shell shock u I. svj. ratu/, postkonclogorski sindrom /nakon II. svj. rata/ i vijetnamski sindrom /za Vijetnamskog rata i nakon njega/). Očituje se opetovanim proživljavanjem traumatskih događaja, čemu pogoduju pojedine situacije u kojima se javljaju slični podražaji, te nekontroliranim reakcijama na te situacije. Simptomi PTSP-a su depresija, strah, tjeskoba, otupjelost, iskrivljeno shvaćanje vlastite ličnosti, često i agresivnost i autodestrukcija. Bolest nije posve istražena; javlja se i mišljenje da može doći i do org. oštećenja mozga. Liječi se psihoterapijom i lijekovima (psihoanaleptici i dr.).