teorija blagostanja, ekon. teorija kojom se pokušava utvrditi blagostanje zajednice. Blagostanje je subjektivno, odn. blagostanje zajednice zbroj je zadovoljstava što ih doživljavaju članovi društva kada upotrebljavaju raspoloživa sredstva i uživaju u onome što im pruža zajednički život. Najvažniji je predstavnik A. C. Pigou koji blagostanje shvaća kao ukupan broj zadovoljstava pojedinaca određene zajednice (države) koje je jednako nac. dohotku izraženom u novcu. Samuelson blagostanje definira kao neto vrijednost realnih i financ. stavki koje posjeduje neka država ili osoba u određenom trenutku.