švedska glazba. Uz nešto kratkih pisanih tekstova, o glazbi u Švedskoj do XI. st. svjedoče ugl. arheol. spomenici – špiljski crteži, ostaci glazbala, a o društv. položaju glazbe obavještavaju islandske sage. Glazba je imala magično-kultno značenje, od glazbala su se upotrebljavale razne klepetaljke, koštane flaute, životinjski rogovi i brončani lurovi te žičana glazba tipa lire sa 6–7 žica. Tijekom sr. vijeka u crkv. je glazbi prevladavao gregorijanski koral, a prodiranjem protestantizma širio se i protest. (luteranski) koral. Svjetovna glazba u srednjovj. Švedskoj bila je najprije pod utjecajem niz. skladatelja (na dvoru Gustava I. Vase djelovala je niz. kapela), potkraj XIII. st. pojavio se dvorski ples ballad očito franc. podrijetla, u XVI. st. uz Nizozemce djeluju glazbenici njem. i tal. podrijetla unoseći u šved. glazbu tekovine iz svojih zemalja, a njih u svojim djelima primjenjuju i glazbenici domaćeg podrijetla. Sred. XVII. st. u Švedskoj se pojavljuje tal. operna družina, glazba se njeguje u gradovima (samostani, gimnazije), u Uppsali je utemeljena akademska glazba, potkraj stoljeća tiskana je prva koralna pjesmarica. U barokno vrijeme dvor je imao vodeći položaj u kult. zbivanjima, ali je sve značajniji bio utjecaj građ. krugova. Ustanovljuju se javni koncerti, sred. ličnost glazb. života postaje dvorski kapelnik J. H. Roman (1694–1758), prozvan “ocem šved. glazbe”, osnivač (1731) prvoga šved. društva za javne koncerte u Stockholmu, u kojem je 1771. osnovana Kralj. glazb. akademija, a dvije godine poslije i Opera. Talijan Francesco Antonio Uttini piše prvu operu na šved. jeziku (1773), a Nijemac Johann Gottlieb Naumann prvu operu sa sadržajem iz šved. povijesti (“Gustav Vasa”, 1786), izvode se Singspieli i šved. vaudevillei, njeguje se glazba za klavir i vokalna lirika. U XIX. st. jača udio građana u glazb. životu, glazbu izvode amateri, tiskaju se muzikalije, osnivaju koncertna društva (Göteborg 1809, Stockholm 1820), veliko je zanimanje za operu, među brojnim vrsnim pjevačima ističe se sopranistica Jenny (Johanna) Lind, pjevačica međunar. ugleda stečenog u Europi i SAD-u, prozvana “švedski slavuj”. Od 1810. vlada zanimanje za nar. glazbu, počinje sakupljanje šved. glazb. folklora koji sred. stoljeća postaje temelj šved. nac. škole. Među predstavnicima tog razdoblja izdvajaju se Franz Adolf Berwald (1796–1868), violinist i skladatelj (simfonije, komorna djela, opere), Adolf Fredrik Lindblad (1801–1878), autor solo-pjesama, Ivar Hallström (1826–1901), autor nac. opera i Johann August Söderman (1832–1876), koji je kao predstavnik nac. stila utjecao na suvremenike i među prvima u šved. glazbu unosio wagnerovsko-lisztovske ideje. Na prijelazu iz XIX. u XX. st. šved. je glazba u znaku širenja i postavljanja temelja suvr. glazb. tendencija. Uz intenziviranje glazb. života (osnivanje Stockholmskoga koncertnoga društva, Orkestralnog društva u Göteborgu, koncerti komorne glazbe), stvaralaštvo se orijentira prema velikim oblicima, obilježava se stilsko-izražajnim značajkama kasnoga nac. romantizma, impresionizma, ekspresionizma, ali i neoklasicizma i radikalnih tendencija. U podugačkom nizu istaknutih stvaralaca, od avangardista u svijetu je posebno poznat Karl-Birger Blomdahl (1916–1968) po svojoj 3. simfoniji i “svemirskoj operi” “Aniara”. U XX. st. nastavljen je razvoj šved. glazb. znanosti utemeljene u prethodnom vijeku – 1919. osnovano je Šved. muzikološko društvo koje je okupilo niz istaknutih glazb. znanstvenika. Još od XIX. st. međunar. ugled steklo je nekoliko instrumentalista, dirigenata i os. pjevača (poslije J. Lind i Kristine Nilsson, sopranistice Birgit Nilsson i Elisabeth Söderström, tenori Jussi Björling i Nicolai Gedda, bariton Sigurd Björling). Glazb. izobrazba u Švedskoj ima tradiciju dulju od dvaju stoljeća. Uz Kralj. glazb. akademiju, djeluju konzervatoriji u Göteborgu i Malmöu, u Uppsali se održavaju predavanja iz muzikologije, a u Stockholmu postoji Muzikološki institut. Velika se pozornost poklanja nar. glazb. prosvjećivanju. Uz Kralj. kazalište u Stockholmu, glazb.-scenska djela izvode se u više gradova, a uz orkestre Šved. radija u više gradova djeluju renomirani profesionalni simfonijski orkestri. U Stockholmu se nalazi i svjetski poznat muzej glazbala.