Anatolij Vasiljevič Lunačarski
Lunačarski, Anatolij Vasiljevič, rus. političar, pisac i kult. djelatnik (Poltava, 23. XI. 1875 – Menton, Francuska, 26. XII. 1933). Studirao u Švicarskoj; 1896. pristupio rus. socijaldemokraciji, a 1903. pridružuje se Lenjinovu boljševičkom krilu. Sudjelovao u revoluciji 1905, a nakon njezina poraza, s A. A. Bogdanovom i grupom Vpered (1908), tražio je nove putove, da bi se 1917. opet priključio Lenjinu i postao nar. komesar za prosvjetu (do 1929). Jedan od vodećih rus. intelektualaca, unutar boljševičke vlasti zagovarao slobodu umjetnosti; iako kritički, podupirao rus. avangardu nasuprot “tendencioznoj” umjetnosti, “proletersku književnost” nasuprot propagandnoj, o čemu je mnogo pisao. Pojedine dileme iznosio je i u dramama (Oliver Cromwell i dr.). Uz njegovo se ime vezuje stvaralačko doba nove sovj. kulture prije staljinizma, s čijim usponom L. postupno gubi utjecaj. God. 1933. poslan je na zadatak u republikansku Španjolsku te na putu umire. Važ. djela: Ogledi pozitivne estetike; Marksizam i estetika; Pisma o proleterskoj književnosti.