ime i prezime, ime, naziv koji se daje djetetu po rođenju, što uz prezime kao obiteljsko ime daje osobi javni identitet. Imena se javljaju kad i prve organizirane društv. zajednice u kojima se počinju razlikovati pojedinci i individualnosti. Izvedena su ponajprije iz pojava opažajnog svijeta (Vuk, Grom i sl.), u zaštitnom značenju, ili s mogućom magijskom funkcijom prema željenim pojavama i otklanjanju neželjenih (Lijepa, Gruba, Slava i sl.). U indoeur. jezicima česta su dvodijelna imena u kojima se prvotno povezuju značenja s jasnim etimologijama, ali se ona ubrzo gube u korist jedinstvenog lika osobnog imena, koji se zatim i skraćuje (Branimir: Branko, Vladimir: Vlado; germ. Adalbert: Bert i sl.). Vrlo su česte i stare “pomodne” posudbe jezično tuđih imena te razne kontaminacije (slav.-germ.-romanske: Ljudevit, Ludvig, Ludovico; Vladislav, Ladislav; Vladimir, Valdemar; Helga, Olga). Svetačka imena potiskuju narodna tek od Tridentskoga sabora (1545–63), ali se npr. narodna imena hrv. knezova, ako su krunjeni za kralja, vrlo rano dopunjuju svetačkim: Mihajlo Krešimir, Stjepan Držislav i dr. Prezimena se javljaju izdvajanjem pojedinih, najprije feud. obitelji s određenim baštinjenim pravima, te se tvore najčešće po mjestu podrijetla (Zrinski, Blagajski i sl.). Pučka prezimena javljaju se poslije; za građ. obitelji često po zanimanju (Zvonar, Krojač i sl.), a najčešće po osobnom imenu roditelja koje se, također od Tridentskoga sabora, upisuje u župne knjige rođenih, vjenčanih ili umrlih. Tek jozefinskim patentom od 1780. obvezujuće je upisivanje prezimena, pa se tada formira i većina današnjih prezimena patronimskog postanja (na -ić, -ović, -ević, -inić); sličnog su postanja i eur. prezimena tipa npr. germ. Johan-son, -sen i dr. Nadijevanje i upotreba imena i prezimena regulira se zakonom; ime i prezime u pravilu djetetu određuju roditelji sporazumno, ili će to učiniti nadležno starateljsko tijelo uprave. Kod sklapanja braka prezimena se mogu zadržati, izabrati ili pridodati. Ime se može promijeniti, uz zaštitu od zloporabe (npr. kada se protiv osobe vodi kazneni postupak, ili kada se zahtjev podnosi radi otežavanja primjene neke zakonske obaveze i sl.).