postmodernost (postmoderna), naziv u širem smislu za označavanje epohe druge polovine XX. stoljeća, a u užem smislu označava neke aspekte mišljenja i stvaralaštva istoga razdoblja. Odnosi se načelno na kritiku apsolutnih istina, identiteta i glavnih vrednota ustanovljenih u modernosti, od prosvjetiteljstva naovamo, u filozofiji, umjetnosti, književnosti, arhitekturi, povijesti i kulturi. Pojam uvode J.-F. Lyotard (Postmoderno stanje, 1979), R. Rorty i drugi u najširem (postmoderno stanje) i u užem (postmoderna književnost, filozofija) značenju. Drugi francuski mislioci iz raznih područja postaju predvodnici novoga načina mišljenja (M. Foucault, J. Derrida, G. Deleuze, R. Barthes i dr.). U postmodernost se osim toga mogu ubrojiti filozofija strukture Heinricha Rombacha, Popperov kritički racionalizam, metodički pluralizam (P. Feyerabend), teorija izmjene paradigmi (Th. S. Kuhn), odbacivanje principijelnog (Odo Marquard) i dr. Postmodernom mišljenju prethodili su Nietzscheovo učenje o pluralnom tumačenju svijeta, Wittgensteinov koncept jezičnih igara i oblika života, Heideggerovo postmetafizičko mišljenje, Adornova negativna dijalektika i dr.