perzijska književnost, nastaje u ←VIII. i ←VII. st., kada se u knjizi “Avesta” sabiru propovjedni tekstovi vjerskoga reformatora Zaratustre. Usmenoga podrijetla i ritmičke strukture, ti tekstovi iskazuju teol. i moralne sadržaje. U razdoblju od III. do VII. st. razvija se na srednjoperz. jeziku (pehlevi) književnost pretežito vjerskih obilježja. Uz komentare drevne “Aveste”, nastaju druga djela (“Članci vjere”, “Stvaranje”) u kojima se enciklopedijski sabiru vjerska, historiografska i prirodnoznanstv. znanja. Uz vjerske tekstove, u isto vrijeme nastaju i svjetovna djela, viteški romani koji pripovijedaju o pothvatima kralja Vištaspa i njegova brata Zarera u obrani Zaratustrine vjere, kao i pov. romani o osnivanju kralj. por. Sasanida. Od IX. st. uspostavlja se novoperz. knjiž. jezik na kojem nastaju djela poetske i epske kompozicije. Među mnogobrojnim autorima toga razdoblja ističu se Faruhi, Asadi i Firdusi, tvorac nar. spjeva “Knjiga o kraljevima” (“Šah-name”). Srednjovj. intencije najbolje prikazuje ep “Vis i Ramin” u kojem se prepoznaju fabularni motivi pripovijesti o Tristanu i Izoldi. Pod islam. utjecajem razvija se medijevalna poezija, velikim dijelom usmjerena prema mističkoj tematici. U prozi istoga razdoblja oblikuju se romansirani, historiografski, putopisni i didaktični tekstovi, među kojima valja istaknuti “Knjigu putovanja” (“Sefer-name”) u kojoj se opisuje put u Meku i boravak u Egiptu. U razdoblju XVI–XIX. st. perz. književnost ne ide se putovima inovacije, već se preoblikuju postojeće knjiž. forme. Pod utjecajem prijevodne književnosti i pov.-polit. mijena, u XX. st. smjenjuju se razdoblja neoklasicističkih i modernističkih tendencija, dok se u tematskim slojevima interesi šire od moralističkih i soc. do satirično-kritičkih djela. Među uspješnije autore modernizma upisuju se Zajn al-Abidin (roman “Ibrahim-begov putni dnevnik”), te Abdulkasim Ahmedzade Lahuti, Iradž Mirza i Mirza Taki Bahar. U prvim desetljećima XX. st. miješaju se utjecaji zapadnoeur. književnosti i ideologija, od esteticizma do komunizma i soc-realizma. Općenito se smatra da vrhunac toga razdoblja predstavlja spoj realističkih tendencija i klas. izraza, kakav je prisutan u djelima Bahara, pjesnika i teoretičara koji u pjesničkom djelu “Oda planini Damanvand” spaja versifikacijsko naslijeđe i novi svjetonazor. U 1930-ima i 1940-ima iz otpora prema polit. pritiscima, razvija se esteticistički i larpurlartistički orijentirana književnost, koju predstavljaju Sadek Hedajat i Rašid Jasemi. Postupni razvoj realističke poetike u suvr. perz. književnosti očituje se u oblikovanju kolokvijalnoga, svakodnevnoga proznog jezika koji zamjenjuje strogoću klas. formi. Izbijanjem islam. revolucije i tijekom Iračko-iranskog rata u 1980-ima neki mladi pisci bavili su se revoluc. i ratnom tematikom utirući put tzv. književnosti Revolucije i književnosti Svete obrane. Suvr. perz. književnost obilježena je istodobno prisutnošću zapadnoeur. i islam. utjecaja, te je njezina raznolikost vezana uz socijalno-polit. kontekst.