Kotorska biskupija, kat. biskupija sa sjedištem u Kotoru u Boki kotorskoj (Crna Gora). Obuhvaća Kotorski zaljev i Budvansko primorje. Nepoznati su počeci biskupije, izgleda da je postojala već u ranokršć. razdoblju. Među sudionicima Drugoga nicejskoga koncila (787) spominje se kotorski biskup Ivan, a na split. sinodi (927/8) K. b. je na popisu sufraganskih biskupija novoosnovane Splitske metropolije. Nakon toga biskupija je pripadala raznim metropolijama: dubrovačkoj, od kraja XI. st. nakratko barskoj pa opet dubrovačkoj, kroz dugo razdoblje (1178–1828) talijanskog Barija, zatim do 1930. Zadarskoj i od 1969. Split. metropoliji. Biskupsko je područje najšire u vrijeme vladavine Nemanjića (1186–1371), tada je imala jurisdikciju nad gotovo svim katolicima u Srbiji. Poslije joj se suzio samo na dio Boke, da bi se u XVI. st. proširio na čitavu Boku i od 1828. na područje sve do Sutorine nadomak Baru. Od kotorskih biskupa zaslužnih za hrv. vjersko-kult. baštinu jesu Franjo Uccellini Tice (1895–1937) i Pavao Butorac (1938–1950).