francusko kazalište. Već u X. st. javljaju se prvi kaz. oblici. Od XII. st. na grad. trgovima bratovštine izvode misterije i mirakule na simultanoj pozornici. Uporedo se javlja i svjetovni teatar koji naročito njeguje farsu, a posebno se ističe ona o advokatu Pathelinu. Značajniji razvoj franc. kazališta počinje od XVI. st. Važna institucija kaz. života u tom razdoblju je pariška palača Bourgogne. S razdobljem klasicizma dolazi do bujanja kaz. djelatnosti u Francuskoj. Posebno mjesto imala su djela Racinea i Corneillea te Molièrea koji je sa svojom glumačkom družinom nastupao po cijeloj Francuskoj, uz povremena nastupanja i u Versaillesu. Od 1634. u kazalištu smještenom u pariškoj četvrti Marais izvode se komedije i farse, a 1680. Luj XIV. donosi odluku o ujedinjenju pariških glumačkih družina u Théâtre-Français ili Comédie-Française, jednu od najvažnijih ustanova franc. kazališta uopće. God. 1670. osniva se i Akademija za glazbu iz koje će proizaći Opéra, središte franc. opere i baleta. U XVIII. st u Parizu djeluje i tal. opera i kazalište, a na mnogim se pozornicama izvode vesele igre i vodvilji. U XIX. st. nastaju mnoga “bulevarska kazališta” koja izvode zabavni repertoar, a to stoljeće obilježava iznimno razgranata dram. i glazb. aktivnost. God. 1887. A. Antoine utemeljuje kazalište Théâtre-Libre, na čijoj se pozornici izvode djela franc. i eur. realista i naturalista. Njegov pristup kaz. umjetnosti utjecao je na F. Gémiera i J. Copeaua, koji 1913. osniva Théâtre du Vieux-Colombier. Nakon I. svj. rata razvija se avangardno kazalište, s osebujnim interpretacijama eur. repertoara, a vodeći su predstavnici Ch. Dullin, L. Jouvet, G. Baty i G. Pitoëff. U tom razdoblju važno je i djelovanje J. Vilara i J.-L. Barraulta. Nakon II. svj. rata uporedo i aktivno djeluju različite kaz. orijentacije, od tradic. do kabaretskih scena, a istaknutu ulogu ima i eksp. teatar. Suvr. franc. kazalište ima iznimno važnu ulogu u svj. kaz. životu.