mongolski jezici, skupina od desetak jezika u Mongoliji, Rusiji (Sibir i u donjem porječju Volge), Kini itd. Dio su altajske jezične porodice. Južni su mongolski jezici dahurski (sjeverozap. Mandžurija), dunsjanski (pokrajina Gansu u Kini), baoanski (pokrajina Gansu) i mongorski (pokrajine Gansu i Chinghai). Sjeverni su mongolski jezici klasični mongolski te mongolski s jezicima halha, burjatskim, ojratskim, kalmičkim i mogolskim (mogulskim). (Po jednoj drugoj podjeli, u ist. su podskupini svi mongolski jezici osim mogolskoga /mogulskoga/ u Afganistanu, taj tvori zap. podskupinu.) Najstarije je knjiž. djelo na mongolskom jeziku iz XIII. st. Staromongolski se govorio otprilike do toga vremena, za poslije upotrebljava se naziv jezik mongolske pismenosti. Srednjomongolski je iz XII–XVI. st.; poslije toga vrijeme je klasičnoga mongolskoga. Mongolsko je pismo načinjeno prema ujgurskomu (ujgurski je bio služb. jezik Džingis-kanove države), koje je nastalo od sogdijskoga (a to pak od aramejskoga). U XIII. st. mongolsko kvadratno pismo načinjeno je po uzoru na tibetsko (budizam k Mongolima dolazi iz Tibeta). U XIV. st. nastalo je (na osnovi ujgurskoga i s dopunama iz tibetskoga) pismo galik, od čega je s vremenom nastalo današnje mongolsko pismo. Njime se piše i danas (u Mongoliji uz ćirilicu). Jezikom halha govori više od tri četvrtine stanovnika Mongolije (o. 2 mil.) i gotovo dvostruko više ljudi u Unutrašnjoj Mongoliji u Kini. Burjatskim jezikom govore Burjati, više od 400 000, ugl. u Burjatiji, koja je autonomna republika u Rusiji. Sada se piše ćirilicom. Ojratskim jezikom govori više od 250 000 ljudi na SZ Mongolije (gdje se piše ćirilicom) i u blizim područjima Kine; posebno ojratsko pismo načinjeno je pol. XVII. st. od mongolskoga. Kalmici žive u Kalmikiji, u donjem porječju Volge, gdje ih ima više od 150 000 (nešto više od 60 000 živi ih na Z Kine, i nekoliko tisuća u Kirgiziji).