Bruno Bušić
Bušić, Bruno, hrvatski političar i publicist (Vinjani Donji, 6. X. 1939 – Pariz, 16. X. 1978). Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (1964). Od 1965. radio u Institutu za historiju radničkog pokreta gdje mu policija plijeni spise te je već 1966. uhićen i osuđen na 10 mjeseci zatvora. Od 1968. urednik u Hrvatskom književnom listu, od 1971. novinar u Hrvatskom tjedniku. Kao “nacionalist” pod nadzorom policije još od gimnazijskih dana; za odmazde nad → hrvatskim proljećem osuđen 1972. na 2 godine zatvora. Zbog pisanja o preuveličavanju broja žrtava II. svjetskoga rata Bušić je navukao gnjev jugoslavenske političke policije, te je 1975. bio prisiljen emigrirati. U Londonu surađuje u listu Nova Hrvatska; od 1997. dužnosnik je u Hrvatskom narodnom vijeću zadužen za tisak. Pod njegovim utjecajem, u kojem se preispituje politika hrvatske emigracije u smislu potrebe njezina otvaranja prema široj demokratskoj bazi, uključujući i opciju nacionalne pomirbe, dolazi do povoljnijeg odnosa pojedinih europskih krugova prema hrvatskom nacionalnom pitanju. Kao idejni začetnik novoga smjera hrvatske emigrantske politike, postaje izuzetno opasni vođa “antijugoslavenske emigracije”. Ubili su ga agenti jugoslavenske tajne policije u Parizu. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 1999. na zagrebačko groblje Mirogoj. Posmrtno su mu izdani sabrani radovi: Jedino Hrvatska (1983).