presađivanje (transplantacija) (lat.), med. postupak kojim se presadak ili transplantat (stanice, tkivo, dio organa, čitav organ ili dio tijela jednog organizma) presađuje na drugo mjesto istog organizma ili na neki drugi organizam. Oboljelo tkivo zamjenjuje se zdravim presatkom. Ovisno o davatelju i primatelju presatka, postoji: autotransplantacija (presadak vraćen na jedinku s koje je uzet), izotransplantacija (p. između jedinki iste genske građe, npr. jednojajni blizanci), alotransplantacija (p. unutar jedinki iste vrste, ali različita genskog sastava, npr. s čovjeka na čovjeka), ksenotransplantacija (p. između različitih vrsta, npr. sa svinje na čovjeka). P. se izvodi sa živog davatelja ili s umrle osobe. Opisi prvih p. postoje već u zapisima staroegip. medicine, Kine i Indije. Medawar i Burnet opisali su u 1940-im godinama reakciju odbacivanja presatka te dokazali imunološku podlogu tog problema. Prvo uspješno p. izveo je Murray 1954. presadivši bubreg među jednojajnim blizancima. Starzl je uspješno presadio jetru 1967, a Barnard srce također 1967, da bi 1968. Thomas obavio prvo uspješno p. koštane srži među bolesnicima koji nisu bili blizanci. U početku, pokušaj potiskivanja imunosne reakcije odbacivanja presatka vršio se radioaktivnim ozračivanjem čitavog tijela. Otkriće ciklosporina uvelike je utjecalo na uspješnost p. U posljednje vrijeme proizvedeni su novi lijekovi koji uspješno potiskuju imunosni odgovor i omogućuju dugogodišnje preživljenje bolesnika s presađenim organima. Danas se uspješno presađuju jetra, bubreg, gušterača, tanko crijevo, pluća, srce, krvne žile, kost, rožnica, koža, koštana srž, a s različitim uspjesima zglobovi, dušnik, grkljan, ekstremiteti i lice. P. prate etički i zakonski problemi koje posebnim zakonima regulira svaka država.