tkalački stan
tkalački stan, razboj, stroj za tkanje na čiji se valjkasti drveni mehanizam nanose predive niti (potka, utka) koje se zatim uvezuju te sabijaju u gusto tkanje. Jedan od najstarijih strojeva u čovjekovoj upotrebi, pokretan rukom ili nogom. Razlikuju se stanovi s vodoravno položenom osnovom (krosna, vučin, statve) ili okomitom krosnom ili tarom (za gruba vunena tkanja, također i tkanja od kostrijeti). Javljaju se i manji oblici za proizvodnju vrpci i sl. (tkalačke rešetke). Razlikuju se pojedine tkalačke tehnike, tzv. vezni bod, vezna, navorana, križana i druga tkanja. Izvorno za zadovoljavanje osnovnih potreba za odjećom, u seljačkim domaćinstvima u Hrvatskoj još potkraj XIX. st. tkaju se ne samo lijepi sagovi, biljci, istarski sklavini i nar. nošnje, nego i ukrasni proizvodi od fine pređe, pa i od svile, koji dosežu umj. vrijednost. U XX. st. t. s. postupno je istisnut iz upotrebe te se danas rabi rijetko.