Andrija Štampar
Štampar, Andrija, hrvatski liječnik (Brodski Drenovac, 1. IX. 1888 – Zagreb, 26. VI. 1958). Već kao student medicine u Beču počeo raditi na zdravstvenom prosvjećivanju boreći se protiv alkoholizma, tuberkuloze, zaraznih i spolnih bolesti. Od 1919. do 1930. djelovao je kao načelnik higijenskog odjela pri Ministarstvu narodnoga zdravlja; utemeljio javnu zdravstvenu službu u tadašnjoj Jugoslaviji organiziravši 250 higijenskih ustanova (Centralni higijenski zavod u Beogradu, Škola narodnoga zdravlja u Zagrebu, Institut za malariju u Trogiru, niz domova narodnog zdravlja, antituberkuloznih, antiveneričnih i antitrahomskih ambulanta, bakterioloških stanica i dr.). Držao je da liječnik treba postati socijalni radnik i narodni učitelj, jednako dostupan svim slojevima pučanstva. U nastojanju da provede socijalizaciju liječničke i ljekarničke službe, naišao je na velik otpor privatnih liječnika i staleških organizacija, a zamjerivši se i dvoru, smijenjen je 1930. i već sljedeće godine umirovljen. Otada je djelovao kao ekspert Higijenske organizacije Društva naroda u raznim europskim zemljama i SAD-u, a 1933–36. boravio je u Kini, gdje je reorganizirao javnu zdravstvenu službu. Od 1921. bio je docent socijalne medicine zagrebačkoga Medicinskog fakulteta, a kad je 1931. bio izabran za profesora, vlasti nisu htjele potvrditi njegov izbor sve do 1939. Godine 1940. postao je dekan, a na sveučilištu je osnovao Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu slušača. Nakon II. svjetskoga rata bio je ravnatelj Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu (koja danas nosi njegovo ime), ponovno dekan Medicinskoga fakulteta (na kojem je reformirao nastavu), rektor Zagrebačkoga sveučilišta (1945–46), predsjednik JAZU (1947–58) i utemeljitelj Instituta za higijenu rada (poslije Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada). Godine 1946. izabran je za prvoga potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća Organizacije Ujedinjenih naroda, a iste godine za predsjednika Privremene komisije, koja je do ratifikacije ustava Svjetske zdravstvene organizacije 1948. vršila dužnost te organizacije. Sudjelovao u formulaciji definicije zdravlja (Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili iznemoglosti). Predsjedao I. svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi 1948. Kao izaslanik Svjetske zdravstvene organizacije proučavao je javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.