sinkronija (grč.), istovremenost, istodobnost. U jezikoslovlju, naziv za stanje jezika u određenom vremenu, npr. u sadašnjosti. Sinkronijsko proučavanje jezika dopunuje se s dijakronijskim – dijakronija je krozvremenski niz sinkronijskih stanja jezika. Dijakronijsko se jezikoslovlje bavi proučavanjem povijesti jezika.