ugovor u korist trećeg, ugovor kojim se jedna strana, obećavatelj odn. promitent obvezuje drugoj strani, stipulantu odn. promisaru, da će obaviti neku činidbu u korist treće osobe, korisnika, beneficijara ili destinatara. Po osnovi toga ugovornog odnosa promitent je dužnik, promisar vjerovnik, a treća strana stječe samostalno pravo zahtijevati činidbu od dužnika iako ovaj nije sudjelovao u zaključenju ugovora. U rim. pravu načelno nije bilo dopušteno ugovaranje u korist trećega, dok je u modernom obveznom pravu dopušteno kod različitih poslova kao što su prodaja, osiguranje, darovanje i sl.