mongolska književnost. Započinje u srednjovj. razdoblju stvaranjem pučke predaje te legendarnih i fantastičkih priča u stihovima. Raznoliki medijevalni žanrovi (poslovice) usmenog su podrijetla i imaju obilježja satire i humora. Pisana književnost vezana je uz obrazovane slojeve i didaktičke funkcije, a najstariji sačuvani spomenik je ljetopis Tajno predanje iz XIII. st. Uz razvijanje historiografske i kronikalne literature, starija m. k. njeguje i prijevode važnih djela kin. i indij. književnosti, os. religijskog i duhovnog usmjerenja (Životopis Bude). U XX. st. osjećaju se utjecaji zapadnoeur. i rus. književnosti, tako nastaju prvi romani (Na Altaju Č. Lodojdame), razvijaju se kazalište i moderno pjesništvo.