hipostaza (grč. podloga, osnova, bit) 1. filoz Srodan izraz supstanciji, biti i dr. Obično označava trajnu metafizičku osnovu stvari, za razliku od njezinih promjenjivih svojstava. Hipostazirati znači zamišljati neko svojstvo (pojam, apstrakciju) kao stvarno biće. 2. U kršć. teologiji, izraz koji se koristi u nauku o Presvetom Trojstvu: u Bogu je jedna narav, a tri osobe.