nadimak, ime koje se upotrebljava uz pravo ime, ili umjesto njega, a koje, za razliku od pseudonima, nadijevaju drugi. Za nadimke se obično rabe neke osobne značajke, npr. kod vladara: izgled (Karlo Ćelavi), duhovne osobine (Jaroslav Mudri), način vladanja (Ivan Grozni), imovina (Ivan Bez Zemlje) i dr. Neki nadimci, često i pejorativni, mogu postati i prezimena, npr. Ubiparip, Ocokoljić, Zatezalo, Bitanga i sl. Često su i podrugljivi: Budalina, Klempo, Nosonja i sl., ili izražavaju neku osobitu originalnost nosioca. Tako V. Mažuranić bilježi i neke prastare duhovite hrv. nadimke: Golozlo, Gaćelieg, Huditrg, Kudumrak, Meneveruj, Tvrdouh, Vucidoma i sl.