Pierre Abélard
Abélard ili Abailard, Pierre (Petrus Abelardus), francuski filozof i teolog (Château du Pallet, kraj Nantesa, 1079 – Saint-Marcel, kraj Chalon-sur-Saônea, 21. IV. 1142). Po rođenju bogat plemić koji se odrekao aristokratskog položaja u društvu. Učio teologiju kod Anselma iz Laona, otvorio školu u Melunu, Corbeilu i Parizu; držao da je znanje ispred religije, razum prije autoriteta; u sporu oko skolastičkih učenja realizma i nominalizma zastupao srednje stajalište konceptualizma; zbog ljubavi prema Héloïsei bio je kastriran i primoran povući se u samostan Saint Denis; djela i nauk zabranjeni su mu na crkvenim saborima u Soissonsu (1121) i Sensu (1141). Djela: Kršćanska teologija (I–V, 1123–24), Dijalektika (1121), Etika ili knjiga upoznaj samoga sebe (nakon 1129), a osobito su poznata autobiografija Povijest mojih nevolja (između 1133–36), i korespondencija s Héloïseom (Epistolae).