tipovi aberacije
aberacija (latinski: aberratio zastranjivanje) 1. opć Odstupanje od nečega što je uobičajeno ili što se smatra normalnim, i sl. 2. U biologiji, manje odstupanje (na primjer u veličini, obliku, boji) od svojstava tipičnih za neku biljnu ili životinjsku vrstu. Nastaje djelovanjem vanjskih uvjeta, za razliku od mutacije ne prenosi se na potomstvo. 3. U genetici, kromosomska aberacija, promjena u strukturi kromosoma zbog poremećena procesa mitoze ili mejoze (fragmentacija, delecija, inverzija, duplikacija, translokacija). 4. U psihijatriji, nespecifičan duševni poremećaj. Također, abnormalnost, nastranost. 5. U optici, pogreška optičkoga sustava koji stvara nejasnu sliku predmeta. Postoji više vrsta aberacija. Sferna aberacija nastaje kada zrake svjetlosti koje prolaze blizu ruba leće konvergiraju točki koja je bliže leći od one točke kojoj konvergiraju zrake što prolaze blizu središta leće. Kromatska aberacija nastaje zbog različitog loma svjetlosti različitih boja, tj. za svaku je boju žarišna daljina različita. Kromatska aberacija otklanja se optičkim sustavom koji se sastoji od kombinacije sabirne i rasipne leće, ali tako da je sustav kao cjelina konvergentan. Takav se sustav zove akromatska leća, a svojstvo optičkog sustava da nema kromatske aberacije akromatičnost. Koma se javlja kada točkasti predmet leži izvan optičke osi, a sustav stvara sliku u obliku kometa. Astigmatizam nastaje zbog nemogućnosti da se od ravnog predmeta dobije ravna oštra slika istodobno u blizini osi i dalje od nje. Distorzija je pogreška optičkog sustava kod kojeg je povećanje slike ovisno o udaljenosti pojedine točke predmeta od optičke osi. 6. astr Prividna promjena položaja zvijezda na nebeskom svodu, a nastaje kao rezultat gibanja Zemlje oko Sunca (godišnja aberacija iznosi 20,5″) i zbog gibanja Zemlje oko svoje osi (dnevna aberacija iznosi na ekvatoru 0,32″).